Anonimna; jedna žena dvije žene u Berlinu.
*Mature content warning!
*Istinita priča.
Azra. [?]
Zoe. [?]
Pogledam u rijeku Spree, koja se protezala ispod mosta kao lijena zmija. Uzdahnem i pogledam u svoje ruke.
Suha koža, ispucali nokti, i tanki prsti. Počele su se tresti, što nije bilo ništa neobično.
Plahi vjetar je zapuhao i zadrhtjeh. Pogledam u crvene pločice koje su bile popločene uzduž balkonskog poda, i polagano se posjednem na njih.
Stopala proguram kroz rešetke lijevanog željeza i stanem promatrati ulicu ispod.
Ljudi su prolazili, žurili negdje.
Zujila sam pogledom tražeći jednu određenu osobu koja nije dolazila. Još.
Posegnem za papirom i olovkom, i stanem pisati.
"K vragu i to. Niti vjerujem da će itko ovo pročitati a kamoli Aiden.", zgužvam napisano i bacim kuglicu papira na ulicu.
Čisto me je boljela briga da li će netko i primjetiti da bacam gnjevno papire s balkona na najvišem katu zgrade koja je smještena uz rijeku Spree.
Osovim se natrag na noge, otvorim vrata balkona i nogom stupim unutar sobe.
Čim sam ušla zapuhnuo me je jaki miris paljevine, ili dima u ovom slučaju.
"Sranje.", puhnem zlovoljno i namrgodim se, "Pa tebe nisam očekivala ovdje, još negdje mjesec, dva.", tiho sam rekla spodobi koja je stajala naslonjena na vrata stana s labavo postavljenom cigaretom na ustima.
"Pa, teško da mi sestra umire svaku godinu.", uzvrati mi grlenim osmijehom Daryl.
"E! Pa ja imam veliki problem, seronjo. Mislim, ono mogu umrijeti brzo.", uzvratim mu ozbiljno, sada već šećeći do njega i zabivši mu šaku u prsa.
"Ou, to boli."
"Mogao si se već naučiti kako nikad nećeš mene nadjačati.", odmaknem se od njega i krenem u malu kuhinjicu po jednu šalicu kave.
"Želiš što popiti?", upitam ga.
"Ne treba, sekice."
"Ne zovi me tako u ime boga. I što veli majka? Je li zabrinuta?"
"Da ti kažem, nisam se dugo čuo s njom a i ne vjerujem da zna."
"Bolje da tako ostane", maknem džezbicu sa štednjaka i prelijem toplu kavu u šalicu.
Pogledam u smjeru Daryla a njega nema. Već se udobno smjestio u mali kauč pokraj prozora koji je imao prekrasni pogled na Spree.
Sjednem se pokraj njega, a on me zapita.
"I tako cijele dan provodiš?"
"Kako?"
"Pa znaš. Sama u stanu."
"Da. Više manje. Ne znam gdje je Aiden. Jednostavno je", puknem prstima "nestao."
"Uvijek sam ti govorio da je on kukavica i te vara. Vjerovatno sada negdje šuruje s nekom drocom."
"Hej! Nemoj tako govoriti o njemu!", opalim ga rukom u rame. "Dobar je on kada želi." Ali čini se da me ostavio., tiho dodam u sebi.
"Ono što sam htio reći jeste to...da ne bih smjela ovako provoditi dane. Izađi negdje, zabavi se! Pa ni ne znaš kada ćeš zadnji put udahni zrak!"
"Strah me Daryl.", preplašeno mu kažem "Ne znam što da radim. Čuvam se. Strah me izaći na zrak. Hladna sam. Nemam ni puls. Svaki trenutak bih mogla-"
"Znam.", makne pogled od mene i pogleda u daljinu. Izraz mu je bio prazan, kao da razmišlja os vim mogućim scenarijima smrti koji bi se mogli dogoditi meni.